Italijanski majstori u Beogradu

Zamislite izložbu u jednoj od beogradskih galerija na kojoj je predstavljeno preko sto originalnih umetničkih dela stvaralaca starog veka, umetnika ranog srednjeg veka i renesanse poput Mikelandjela, Donatela, Rafaela ili  slikara venecijanske škole XVI veka Ticijana, Verineze i drugih. Ono što nama predstavlja gotovo nemogući scenario bio je deo beogradske stvarnosti u međuratnom periodu. U kojoj meri je priprema izložbe “Italijanski portret kroz vekove” bio komplikovan i skup posao svedoči činjenica da je budžet bio 50.000 lira i 300.000 dinara, a da je namenski račun otvoren u Hrvatskoj banci za ove potrebe zatvoren 1939. gotovo godinu dana nakon njenog zatvaranja. Bili su mobilisana i državna jugoslovenska preduzeća. Svaki posetilac ove izložbe mogao je da ostvari pravo na 50% popusta na prevoz kod Generalne direkcije državne železnice. Za marketing je bilo zaduženo Ministarstvo pošta, telegrafa i telefona, koje je na svoje roto žigove štampalo natpis „Posetite izložbu u Muzeju Kneza Pavla“. Stanovnici Kraljevine Jugoslavije bombardovani su pozivima, sa stranica raznih dnevnih i periodičnih glasila, a bile su postavljene i ulične reklame, posteri i panoi. Katalog izložbe štampala je štamparija u Veneciji u tvrdom povezu. 

Izložba je bila postavljena u periodu od 28. marta do 9. maja 1938. Na samom otvaranju tadašnji ministar prosvete Dimitrije Magarašević se obratio okupljenim visokim zvanicama i novinarima rečima: „Prijateljska Italija šalje nam najsvetliju ambasadu kojom jedna civilizovana zemlja može da se služi: svoje velike, svoje najveće umetnike, odnosno njihove besmrtne tvorevine, u kojima su i oni sami večno živi i prisutni: Italija nam šalje svog Mikelanđela, Rafaela, Ticiana, Tintoreta, Donatela, Pijera de la Frančeska i ostale velikane, kao poslanike čije ćemo slavom ozarene akreditive za koji trenutak moći sa divljenjem da razgledamo u ovim dvoranam Muzeja Visočanstva kneza Pavla.“

Izložbu “Italijanski portret kroz vekove” posetilo je 82.713 građana, a ukupan prihod od ulaznica iznosio je više od 1.200.000 dinara. Fašistički vrh nastojao da na ovaj način nastojala da impresionira Jugoslovene, stekne simpatije javnosti, a sve u cilju još prisnije političke saradnje. Kako zaključuje istoričar Bojan Simić „uspeh fašističkog režima bio je kratkog daha“ „dalji razvoj situacije i izbijanje Drugog svetskog rata potpuno su onemogućili slične manifestacije“, a „politika koja je otvorila vrata kulturnoj saradnji u drugoj polovini tridesetih, snažno ih je zatvorila početkom četrdesetih godina“.

Više o ovoj temu u: Bojan Simić, Izložba “Italijanski portret kroz vekove” u Beogradu 28. mart- 9. maj 1938., u: Istorija 20. veka,  1/2013, 23-34.