Izdanja


Irena Kolaj Ristanović, Kultura i identitet: Muslimani u Beogradskoj varoši i tvrđavi 1830-1867
Sadržajem ove monografije, autorka je nastojala da kroz analizu elemenata duhovne i materijalne baštine muslimana u beogradskoj tvrđavi i varoši utvrdi način ispoljavanja kulturnog identiteta ove zajednice. Isti se manifestovao u svoj svojoj slojevitosti i u hronološkim okvirima koje odlikuje razvoj nacionalnih ideja i misli srpskih intelektualaca, te dinamičan politički život prestonog grada. Osnovu istraživanja čine arhivski izvori srpske i osmanske provenijencije pohranjeni u arhivima Republike Srbije i Osmanskom arhivu u Istanbulu. Monografija sadrži 416 strana i podeljena je na tri poglavlja: Položaj muslimana u Kneževini Srbiji nakon Hatišerifa iz 1830, Muslimani u Beogradu: tvrđava i varoš i Društveni život.
„Dobra strana rukopisa je ta što je tematski inovativan, jer se prvi put materijalno i duhovno nasleđe muslimana u Beogradu u ovom periodu posmatra u međuzavisnosti, odnosno, materijalni vidovi kulture kroz prizmu duhovnih i civilizacijskih tekovina islama, koje su, opet, neposredno uticale na oblikovanje materijalnog sveta muslimanskog stanovništva u Beogradu i time ga povezivalo s ostalim prostorima na kojima je bio preovlađujući uticaj islama. Takođe, hronološki okvir rukopisa, 1830. godina – priznanja autonomnog statusa Srbije i 1867. godina – „predaja ključeva gradova“ je dobro odabran.“ […] „Treba posebno istaći da je rukopis zasnovan na pisanim izvorima srpskog i osmanskog porekla, za čije je pronalaženje, prevođenje i kritiku uložen ogroman istraživački trud.“
Iz recenzije dr Radomira J. Popovića, naučnog savetnika Istorijskog instituta
“Rukopis monografije Irene Kolaj Ristanović predstavlja sveobuhvatan prikaz duhovne i materijalne baštine muslimana koji su živeli u beogradskoj tvrđavi i varoši u poslednjoj etapi osmanskog prisustva u Beogradu […] Monografija Kultura i identitet: muslimani u beogradskoj tvrđavi i varoši 1830-1867. predstavlja izuzetno istoriografsko delo kojim će se konačno popuniti praznina u našem poznavanju materijalne kulture i identitetskih obeležja beogradskih muslimana u multikonfesionalnom gradu kakav je bio Beograd u 19. veku”.
Iz recenzije dr Aleksandre Vuletić, više naučne saradnice Istorijskog instituta
Perica Hadži-Jovančić
TREĆI RAJH I JUGOSLAVIJA: EKONOMIJA STRAHA, 1933-1941
Fokus knjige je na ekonomskim i političkim odnosima dve države pre nemačkog napada na Jugoslaviju 6. aprila 1941. godine. Priča prati odnose između Trećeg rajha i Jugoslavije, pre svega, iz ekonomske perspektive, dok politika čini pozadinu u okviru koje se odvijala međusobna trgovinska razmena i ostvarivali privredni uticaji. Autor preispituje postojeće teorije po kojima je ekonomija bila tek sredstvo za ostvarivanje spoljnopolitičkih ciljeva Nemačke. Naprotiv, Hadži-Jovančić posmatra ekonomske odnose iz perspektive privrednih potreba obe zemlje u posmatranom periodu, finansijskih i ekonomskih politika koje su vođene u obe države tokom tridesetih godina dvadesetog veka, te kontinuiteta sa privrednim odnosima između Nemačke i Jugoslavije tokom prethodne decenije. U isto vreme, detaljno analizirajući neobjavljenu arhivsku građu, autor preispituje međusobne političke odnose ove dve države iz nove perspektive – one koja pokazuje više razumevanja za jugoslovenske motive, te analizira dublje posledice nemačko–jugoslovenskih odnosa po sudbinu Jugoistočne Evrope i politiku drugih velikih sila zainteresovanih za region. Hadži-Jovančić zaključuje da je nasuprot ukorenjenom stavu u istoriografiji, kao i uprkos svojoj velikoj zavisnosti od nemačkog tržišta za izvoz njenih proizvoda, Jugoslavija uoči Drugog svetskog rata zadržala, kako političku tako i ekonomsku slobodu odlučivanja u pretećoj senci Trećeg rajha. Tek su komplikovane međunarodne okolnosti koje su se nalazile van kontrole Jugoslovena dovele do snishodljivijeg stava vladajućih krugova u Beogradu prema zahtevima nacističke Nemačke.
