Pašina sofra…

Kada su turske paše zajedno sa svitom i haremom putovale kroz Kneževinu Srbiju, bilo je potrebno da im se izađe u susret i obezbedi sve neophodno za putovanje. Stanovništvo je bilo u obavezi da veziru obezbedi potrebnu hranu i konak, te spokoj prilikom proputovanja. Cirkularna obaveštenja o kretanju Turaka slana su upraviteljima varoši i drugim predstavnicima srpskih vlasti. Konak koji je trebalo da im se obezbedi iziskivao je angažovanje stanovnika varoši kroz koje su prolazili, a putem Ministarstva inostranih dela Kneževine Srbije, račun koji bi napravili prilikom odmora upućivan je Ministarstvu finansija, kako bi kasnije bio izmiren. Prilikom prolaska Husrev-paše, muhafiza Beograda i njegovog harema kroz Srbiju, 1839, od Aleksinca do Beograda, paša je konakovao u Paraćinu, Jagodini, Smederevskoj palanci, Batočini i Grockoj, a sve račune koje je napravio njegov harem uputio je Ministarstvu inostranih dela.

Samo u Batočini, u kojoj su paša i njegov harem konačili 4. septembra 1839. napravljen je sledeći „konto“ u iznosu od 742 groša, a svita je pojela sledeće:
- 56 Oka leba po 24 pare
- 450 Oka ječma po 20 para
- 600 Oka sena po 6 para
- 30 Oka mesa po 1 groš
- 10 Pilića po 1 groš i 20 para
- 9 Glavica kupusa po 30 para
- 22 Oke grožđa po 20 para
- 2 Lubenice po 1 groš
- 3 Oke crnog luka po 1 groš i 10 para
- 6 ¼ Oke melka kiselog i slatkog po 1 groš
- 7 Oka pirinča po 3 groša
- 4 Oke masla po 6 groša
- 1 ½ Oka sirćeta po 1 groš i 20 para
- 32 Jaja po 3 pare 2
- 2 Oke brašna čisto prosejanog po 30 para
- 1 Oka soli po 1 groš
- 1 Oka rakije po 3 groša
- 1 Oka sira po 3 groša
- 3 1/4 Oke meda po 3 groša
- 1 1/2 Oka rakije šljivovice po 2 groša
- 2 Oke sveća po 6 para
- 12 ½ Oka vina dato tur.kočijašu
- 5 Konja jer su 5 posustali u Batočini
Oka je bila mera kojom je izražavana količina čvrstih i tečnih proizvoda. Koristile su se razne oke (turska, mletačka, dubrovačka, bečka). U Srbiji se koristila turska oka, koja je iznosila oko 1,26 kg/l (1 kg/l – 0,794 oka).
IZVOR: Državni arhiv Srbije, ZMP, 7364.
Piše: Irena Kolaj Ristanović