Stvarni Vavilon Berlin

Planetarnu slavu doživela je serija „Vavilon Berlin“ i njen glavni protagonista Gereon Rat. Lukavi, pronicljivi, ali i poročni inspektor koji ima hrabrosti da se sukobi sa berlinskim podzemljem i visokim društvenim krugovima koji nastoje da Nemačku urede po „malo“ drugačijim osnovama od demokratskih. Svakodnevni život i berlinsko podzemlje u ovom ostvarenju sedme umetnosti prilično je verno dočarano. Kao deo stanovnika poražene zemlje kojoj je nametnut težak mir, građani Berlina živeli su u opštoj nemaštini. Kako to obično biva, verni pratilac ovakvog „slatkog“ života je kriminal ispoljen u najrazličnijim oblicima.

Jedni od glavnih aktera berlinskog podzemlja bili su ljudi okupljeni oko legalno registrovane sindikalne organizacije „Ringvereine“, osnovane krajem XIX veka. Suprotno jednom od paragrafa u statutu koji je zabranjivao njenim članovima da se bave kriminalnim aktivnostima ova „firma“ u stvarnosti snabdevala je narkoticima i delatnicima najstarijeg zanata, vršila „zaštitu“ privrednih subjekata i organizovala noćni život u Berlinu. Njeni pripadnici su bili samo muškarci. Prema procenama policije, početkom tridesetih godina, ova organizacija imala je oko 5.000 članova. Policajci su imala podvojeni stav prema članovima „Ringvereine“. Deo je poput Gereona vršio svoju dužnost i hapsio ih, a drugi deo im je pomagao da drže pod kontrolom kvart „crvenih fenjera“. U organizacionom pogledu „Ringvereine“ bio je mnogo više od obične bande, njeni uhapšeni članovi mogli su da računaju na pravnu i novčanu pomoć. Kad bi jedan od njenih pripadnika preminuo svi članovi bi morali da prisustvuju sahrani, bez obzira na rizik da im policija otkrije identitet.

Kadrovi ulične kocke na berlinskim ulicama
Slikovit prikaz jedne policijske racije
Stanje inventar nakon sukoba od 28. junuara 1928.
Nesumnjivo najveći incident koji je ovaj „klan“ prouzrokovao na ulicama Berlina odigrao se 28. januara 1928. Jedan pab pored železničke stanice bio je poprište uličnih borbi oko 200 pripadnika „Ringvereine“ i stolara koji su odbili da im daju novac kao nadoknadu za jednog njihovog izbodenog člana. Prema izjavama svedoka pucnji iz vatrenog oružja čuli su se minimalno 20 puta. Korišćeno je i hladno oružje. Brojni učesnici završili su u bolnici, a jedan je podlegao povredama. Prema jednom sudskoj presudi u periodu od 1926. do 1935. članovi ove organizacije izveli su najmanje 200 krađa. Dolazak nacista na vlast doneo je novu realnost za „Ringvereine“. Od novembra 1933. veliki broj njenih članova našao se u logorima. Policiji je pošlo za rukom da pronađe kartoteku članova, čime su „kraljevi“ berlinskog podzemlja postali laka lovina. Uprkos ovakvom stanju pojedinci su odolevali i nastavili sa svojim kriminalnim aktivnostima dokazujući da nacistička kontrola svih pora nemačkog društva ima svoje limite. Piše: Rade Ristanović