Gradovi (ne) tolerancije: Boston
Engleski kolonisti koji su u 17. veku naselili teritoriju današnjeg Masačusetsa nazivali su sebe puritancima, jer su se zalagali za „pročišćenje“ anglikanske crkve. Nazivali su se i separatistima, jer su se od nje odvojili, kao i od britanskih ostrvlja, prešavši Atlantik u nameri da ustanove zajednice nalik na biblijske. Tako su nastale prve naseobine, Plimutska plantaža (1620) i kolonija Masačusets zaliva (1628), a zatim i gradovi poput Čarlstauna (1628) i Kejmbridža (1630), pa naposletku i Bostona (1630), koji se kao prestonica čitave kolonije veoma brzo razvijao.

Teokratija koja je zasnovana u ovoj koloniji nije pogodovala slobodi misli, a posebno je gušila slobodu veroispovesti. Dok je propovedanje katoličanstva bilo zabranjeno pod pretnjom smrću, prvi se Jeverejin nastanio u Bostonu tek sredinom 18.veka. Čak je i među puritancima razlika u mišljenju proizvodila sektašenje i raskole, pa je tako jedna grupa otpadniika predvođenja Rodžerom Vilijamsom 1630-ih osnovala grad Providens, prestonicu današnje države Rod Ajland. Nije mnogo pomagalo ni to što je u Kejmbridžu već 1636. osnovan danas jedan od najprestižnijih univerziteta na svetu, Harvard. Sujeverje je carevalo, kao i nasilje, upereno kako protiv starosedelačkog stanovništva, tako i protiv nabeđenih čarobnjaka, od kojih je dvadeset pogubljeno u Salemu 1692. u jednoj od poslednjih epizoda masovnog „lova na veštice“.
