Izdanja

Vladimir Krivošejev, Rade Ristanović, “Окупирана култура: нацисти, колаборационисти, музеји и културна добра у Србији током Другог светског рата

Knjiga koju su pred stručnu i širu publiku stavili dr Vladimir Krivošejev i dr Rade Ristanović predstavlja nastavak njihovih istraživanja u oblasti muzeologije i zaštite kulturnih dobara na teritoriji okupirane Srbije tokom Drugog svetskog rata. Ova tema nije do sada detaljnije analizirana u našoj istoriografiji. Radu muzeja tokom okupacije mahom je posvećivana manja pažnja u okviru širih sinteza pisanih prilikom obeležavanja jubileja pojedinih muzeja. Ova publikacija je strukturirana po tematsko-hronološkom principu i autori su uspeli da nam pruže sveobuhvatnu analizu teme istraživanja. U pojedinim segmentima publikacija iskače iz zadatih hronoloških granica. Isto se odnosi na istorijat inicijativa i donošenja pravnih legislativa i stvaranja okvira za razvoj dela baštinske delatnosti u Srbiji od kraja XIX do kraja XX veka.

U oblasti muzeologije ova publikacija je značajna sa više aspekata. Prvi i najvažniji je što pruža podatke o istorijskom razvoju muzejskih institucija na teritoriji okupirane Srbije tokom ovog perioda. Autori su na osnovu temeljnog istraživanja uspeli da čitaocima približe delovanje institucija poput Muzeja Kneza Pavla, Muzeja srpske zemlje, Etnografskog muzeja kao i lokalnih muzeja u Nišu, Negotinu, Velikom Bečkereku, Vršcu itd. Akcenat je stavljen i na nastojanje okupatorske i kolaboracionističke uprave da se u gradovima poput Kruševca, Jagodine i Kraljeva osnuju muzeji. Ovo nije puka događajno-hronološka istorija već analiza koja nam pruža uvid kako su funkcionisale i sa kojim problemima su se suočavale navedene institucije. Autori su vešto rekonstruisali muzejsku svakodnevnicu sa posebnim osvrtom na položaj muzealaca u ovom teškom i iskušenjima ispunjenom periodu.

Tema zaštite kulturnih dobara analizirana je u dvostrukom tematskom okviru. Prva je detektovanje, popisivanje i zaštita nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara. Kolege Ristanović i Krivošejev ukazali su na osnivanje i delovanje prve ustanove za zaštitu kulturnog nasleđa: Centralnog zavoda za čuvanje starina.

Drugi aspekat je totalno opozitan prvom i predstavlja analizu pljačke i uništavanja kulturnih dobara od strane okupatora.

Dosadašnja istraživanja su uglavnom okupacionu politiku sagledavala kroz analizu sprovođene represije i stradanja. Ova publikacija donosi novi aspekt angažovanja nacističke Nemačke na ovom prostoru. Nudi i nova saznanja o kulturnoj politici vlade Milana Nedića.

Kolege Ristanović i Krivošejev empirijski  su istražili temu. Posebno je za pohvalu korišćenje velikog broja dokumenata nemačke provenijencije, što je retkost u našoj istoriografiji. Sveukupno sagledana, ova knjiga predstavlja veliki doprinos u oblasti istorije baštinske politike i ustanova kulture na teritoriji Srbije.
Cena: 1.000 dinara

Samojko Cvijanović, Danilo Šarenac, “Потера 1915: Један немачки ратни албум из Србије”/”DIE Jagd 1915: Ein deutsches Kriegsalbum aus Serbien”

Nemački album sa 186 fotografija na izvrstan način pokazuje mogućnosti fotografija za beleženje istorije i njeno dalje prenošenje. Autor ovog albuma nažalost ostaje nepoznat. Ipak, kolega Imanuel Vog, specijalista za Alpski korpus, veruje da je snimke napravio neko od oficira iz telefonskog odeljenja Korpusa. Čini se da je autor pravio interni fotografski dnevnik o kretanju nemačke vojske. Njegov prikaz rata je ublažen i više putopisan nego ratnički. Bez obzira na to, ovaj fotograf je snimio mnogo toga važnog za dublje razumevanje 1915. godine i života u Srbiji.

Delovi Alpskog korpusa prošli su kroz Beograd, ali tek 20 dana posle borbi u gradu. Vidimo da su već postavljene skele pored urušenih zgrada. Tragovi beogradskih borbi „za svaku ciglu“ privukli su pažnju nemačkog fotografa. Međutim, iako su snimljene dve nedelje nakon borbi, ove fotografije pružaju dodatne detalje za razumevanje događaja od 5‒7. oktobra 1915. u Beogradu. Slikanje starih tvrđava predstavlja već utvrđeni deo žanra toga vremena. Ipak, sada je bilo drugačije jer je tvrđava bila poprište borbi 1915. godine.

U kadru su se pre svega našle prepreke koje je trebalo preći da bi se napredovalo dublje u Srbiju. Fokus tako nije bio na svakodnevnim borbama sa srpskom vojskom već na problemima koji prate kretanje po brdskom i planinskom terenu, u kasnu jesen. Tako vidimo slike mostova koje je srpska vojska dizala u vazduh iza sebe. Fotograf je izbegavao realizam bojišta. Odlučio se za snimke oštećenih zgrada ili ubijenih životinja. Nema fotografija stradalih ljudi. Postoji nekoliko snimaka nemačkih i srpskih grobova, ali i tada to je jedan umiren prikaz rata, više sentimentalan nego uznemirujući. Veliki naglasak ovog albuma je na logistici, na snabdevanju, prelasku rečnih prepreka i kretanju zavejanim stazama.

Često se na snimcima nalaze srpski civili, slikani u ambijentu u kome se nalaze. Prikazani su ljudi određenog socijalnog statusa. Fotografija se ovde pokazuje kao dokument socijalnih prilika. To su žanr-scene poput života na pijac ili pranja veša. Uloga žene u Srbiji i na Balkanu uopšte, veoma se snažno postavlja na ovim snimcima. Nemački autor fotografisao je srpsko venčanje, ali i srpske pogrebne običaje. Vidimo i složeni odnos domaćeg stanovništva i okupacione vojske. Nenaoružani nemački vojnici uslikani su pored srpskih seljaka. Dodir sa lokalnim stanovništvom izgleda da je podrazumevao i posebno zanimanje za Rome čija se naselja nalaze na nekoliko fotografija. Posebnu celinu čine snimci muslimanskog stanovništva u Srbiji. Vidimo tursko stanovništvo u Vranju, ali i Albance u Makedoniji. Nemcima su zanimljive srpske seoske kuće, njihova unutrašnjost. Velika je zainteresovanost za ostatke osmanske arhitekture ili delove seoske nošnje. Jasan je izvestan kolonijalni pogled, Srbija kao Istok ili bar kapija Istoka.

Nemci su se divili i čuvenom vranjskom Belom mostu. Na drugim snimcima se vidi i nekadašnja džamija u Leskovcu, ulice Novog Pazara, detalji iz Kruševca itd. Autor je imao i izvesne umetničke pretenzije, što se naročito primećuje na fotografijama iz Makedonije. To su panoramski snimci Štipa, Velesa i okoline, snimljeni sa visoko izdignute tačke posmatranja.

Najšire posmatrano, album nemačkog Alpskog korpusa prikazuje pre svega suštinsku odliku rata, uništenje i iscrpljivanje. Vidimo i do koje mere je rat ne samo transformisao ulogu fotografije ili skijanja, pre rata dve nove i veoma popularne oblasti ljudskog zanimanja i delovanja, već i odnose između dva naroda koji su živeli daleko jedan od drugog. Upravo, fotografije pokazuju kontakt nemačke vojske sa srpskim stanovništvom kao jednu ratnu nuspojavu. Ove fotografije predstavljaju još jedan delić koji pomaže boljem razumevanju 1915. godine i mesta Srbije u Prvom svetskom ratu. Objavljivanjem, album je sada dostupan široj publici koja mu može obazrivo pokloniti poverenje i tako nadograditi postojeće znanje o Prvom svetskom ratu.

Album je dvojezičan (srpski i nemački), ima 227. strana u A4 formatu, odštampan u tvrdim koricama i na visoko kvalitetnom kunstdruk papiru.

Cena: 4.000 dinara

Irena Kolaj Ristanović, Kultura i identitet: Muslimani u Beogradskoj varoši i tvrđavi 1830-1867

Sadržajem ove monografije, autorka je nastojala da kroz analizu elemenata duhovne i materijalne baštine muslimana u beogradskoj tvrđavi i varoši utvrdi način ispoljavanja kulturnog identiteta ove zajednice. Isti se manifestovao u svoj svojoj slojevitosti i u hronološkim okvirima koje odlikuje razvoj nacionalnih ideja i misli srpskih intelektualaca, te dinamičan politički život prestonog grada. Osnovu istraživanja čine arhivski izvori srpske i osmanske provenijencije pohranjeni u arhivima Republike Srbije i Osmanskom arhivu u Istanbulu. Monografija sadrži 416 strana i podeljena je na tri poglavlja: Položaj muslimana u Kneževini Srbiji nakon Hatišerifa iz 1830, Muslimani u Beogradu: tvrđava i varoš i Društveni život.

„Dobra strana rukopisa je ta što je tematski inovativan, jer se prvi put materijalno i duhovno nasleđe muslimana u Beogradu u ovom periodu posmatra u međuzavisnosti, odnosno, materijalni vidovi kulture kroz prizmu duhovnih i civilizacijskih tekovina islama, koje su, opet, neposredno uticale na oblikovanje materijalnog sveta muslimanskog stanovništva u Beogradu i time ga povezivalo s ostalim prostorima na kojima je bio preovlađujući uticaj islama. Takođe, hronološki okvir rukopisa, 1830. godina – priznanja autonomnog statusa Srbije i 1867. godina – „predaja ključeva gradova“ je dobro odabran.“ […] „Treba posebno istaći da je rukopis zasnovan na pisanim izvorima srpskog i osmanskog porekla, za čije je pronalaženje, prevođenje i kritiku uložen ogroman istraživački trud.“

Iz recenzije dr Radomira J. Popovića, naučnog savetnika Istorijskog instituta

“Rukopis monografije Irene Kolaj Ristanović predstavlja sveobuhvatan prikaz duhovne i materijalne baštine muslimana koji su živeli u beogradskoj tvrđavi i varoši u poslednjoj etapi osmanskog prisustva u Beogradu […] Monografija Kultura i identitet: muslimani u beogradskoj tvrđavi i varoši 1830-1867. predstavlja izuzetno istoriografsko delo kojim će se konačno popuniti praznina u našem poznavanju materijalne kulture i identitetskih obeležja beogradskih muslimana u multikonfesionalnom gradu kakav je bio Beograd u 19. veku”.

Iz recenzije dr Aleksandre Vuletić, više naučne saradnice Istorijskog instituta

CENA: 1.000 dinara

Nebojša Stambolija, Rade Ristanović i Radosav Tucović, KOLABORACIONISTI PRED SUDOM OZNE II: SASLUŠANJA BOŽIDARA BEĆAREVIĆA, SVETOZARA VUJKOVIĆA, VELIBORA JONIĆA I NIKOLAJA GUBAREV

Nakon što je pre četiri godine objavljena prva knjiga u ovoj ediciji, u kojoj su obrađena saslušanja Milana Nedića, Dragog Jovanovića, Tanasija Dinića i Koste Mušickog, čitaocima predstavljamo nastavak. U ovoj knjizi obrađena su saslušanja četiri ličnosti za koje možemo reći da su pripadale drugom „ešalonu“ kolaboracionističkog aparata u okupiranoj Srbiji u Drugom svetskom ratu.

Prvo koje je predstavljeno, jeste saslušanje Božidara Bećarevića, šefa IV odseka Odeljenja specijalne policije Uprave grada Beograda.Islednik ga je ispitivao o njegovom predratnom delovanju kao policijskog službenika; učestvovanju u hapšenjima komunista i njihovim istragama; delovanju od 27. marta do 6. aprila 1941. godine; aktivnostima za vreme Aprilskog rata; radu na hapšenjima komunista za vreme okupacije i uopšte delovanju kao šefa IV odseka; odnosu Specijalne policije sa nemačkim okupatorskim organima; radu Zavoda za vaspitavanje omladine u Smederevskoj Palanci; osoblju Specijalne policije; metodama tuče nad uhapšenicima; radu Logora Banjica; slanju uhapšenika u logore i na prinudni rad u inostranstvo; saradnji Specijalne policije i Ravnogorskog pokreta; delovanju u Beču nakon emigracije…

Drugo po redu jeste saslušanje Svetozara Vujkovića,za vreme okupacije upravnika kolaboracionističkog dela Logora Banjica.Zapisnik započinje Vujkovićevim davanjem najosnovnijih generalija i biografskih podataka, kao i informacijom u kojima je sve logorima boravio nakon emigriranja iz zemlje. Potom ga je islednik ispitivao o njegovom radu u Upravi grada Beograda do 1940; radu IV odseka Odeljenja opšte policije u međuratnom periodu; komunističkim „grupama“ koje su uhapšene za vreme njegovog rada pre rata; logorima za konfinirce u međuratnom periodu; okolnostima oko osnivanja Logora Banjica; nemačkoj upravi Logora Banjica; zaposlenima u „srpskom delu“ Logora Banjica; načinu kategorisanja zatočenika; njegovoj ulozi u određivanju statusa zatočenih; načinu vođenja evidencije zatočenika u Logoru Banjica; tretmanu zatočenika od strane „srpske“ uprave; proceduri oko streljanja zatočenika u Logoru Banjica; okolnostima prilikom rasformiranja logora; aktivnostima u Beču nakon emigriranja iz Beograda; aktivnostima u zarobljeničkim logorima u Italiji po završetku Drugog svetskog rata…

Treće po redu jeste saslušanje Velibora Jonića, bivšeg ministra prosvete i vera u Nedićevoj vladi i jednog od glavnih kolaboracionističkih ideologa. Ispitivan je o njegovom političkom delovanju pre rata; osnivanju i delovanju „Jugoslovenske akcije“; okolnostima oko osnivanja, programu i delovanju „Zbora“; njegovom odnosu sa pojedinim političarima; svojim iskustvima i zapažanjima za vreme dok je bio profesor kralju Petru II; okolnostima nakon okupacije Srbije i formiranja Komesarske uprave; aktivnostima kao komesara prosvete; funkcionisanju Univerziteta u Beogradu pod okupacijom; aktivnostima kao ministra prosvete u „Vladi narodnog spasa“; kontaktima sa pripadnicima nemačkog okupatorskog aparata; generalno o delovanju „Vlade narodnog spasa“; Nedićevoj poseti Hitleru; oružanoj sili „Vlade narodnog spasa“; kontaktima sa Ravnogorskim pokretom; slanju ljudi na prinudni rad u Nemačku; odnosu sa Srpskom pravoslavnom crkvom; načinu osnivanja i uslovima u Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci; aktivnostima u emigraciji…

Poslednje predstavljeno je saslušanje Nikolaja Gubareva, šefa III odseka Odeljenja Specijalne policije Uprave grada Beograda za vreme okupacije. Kao što je uobičajeno, početak saslušanja zauzimaju najosnovnije generalije Gubareva, uključujući i njegovo poreklo, kao i okolnosti pod kojima je nakon revolucije u Rusiji završio u Jugoslaviji. Potom ga je islednik ispitivao o organizaciji i funkcionisanju Uprave grada Beograda pre rata; funkcionisanju policijskih izvršnih organa UGB; njegovom radu u III odseku pre rata; stranom špijunažom u Jugoslaviji pre rata; njegovoj aktivnosti na čelu IV odseka u drugoj polovini 1941. godine; istražnim delatnostima u Nišu; njegovom odlasku u Beč i radu u lokalnom Gestapou; aktivnostima srpskih kolaboracionista u Beču nakon bekstva u oktobru 1944; kretanju nakon kapitulacije Nemačke; personalnoj strukturi pojedinih odeljenja i odseka Uprave grada Beograda pre rata; organizaciji Ministarstva unutrašnjih poslova pre rata; radu i delatnosti pojedinih istaknutih ličnosti policijskog aparata (Milana Aćimovića, Svetozara Vujkovića, Milivoja Jovanovića, Ilije Paranosa…); kontraobaveštajnoj delatnosti Uprave grada Beograda u međuratnom periodu; upotrebi poverenika za obaveštajnu službu UGB; radu stranih obaveštajnih službi u Jugoslaviji pre rata; jugoslovenskim državljanima koji su radili za strane obaveštajne službe; odnosu ruske emigracije prema nacizmu; radu nemačke obaveštajne službe u Beogradu za vreme okupacije…
CENA: 1.000

Perica Hadži-Jovančić
TREĆI RAJH I JUGOSLAVIJA: EKONOMIJA STRAHA, 1933-1941

Fokus knjige je na ekonomskim i političkim odnosima dve države pre nemačkog napada na Jugoslaviju 6. aprila 1941. godine. Priča prati odnose između Trećeg rajha i Jugoslavije, pre svega, iz ekonomske perspektive, dok politika čini pozadinu u okviru koje se odvijala međusobna trgovinska razmena i ostvarivali privredni uticaji. Autor preispituje postojeće teorije po kojima je ekonomija bila tek sredstvo za ostvarivanje spoljnopolitičkih ciljeva Nemačke. Naprotiv, Hadži-Jovančić posmatra ekonomske odnose iz perspektive privrednih potreba obe zemlje u posmatranom periodu, finansijskih i ekonomskih politika koje su vođene u obe države tokom tridesetih godina dvadesetog veka, te kontinuiteta sa privrednim odnosima između Nemačke i Jugoslavije tokom prethodne decenije. U isto vreme, detaljno analizirajući neobjavljenu arhivsku građu, autor preispituje međusobne političke odnose ove dve države iz nove perspektive – one koja pokazuje više razumevanja za jugoslovenske motive, te analizira dublje posledice nemačko–jugoslovenskih odnosa po sudbinu Jugoistočne Evrope i politiku drugih velikih sila zainteresovanih za region. Hadži-Jovančić zaključuje da je nasuprot ukorenjenom stavu u istoriografiji, kao i uprkos svojoj velikoj zavisnosti od nemačkog tržišta za izvoz njenih proizvoda, Jugoslavija uoči Drugog svetskog rata zadržala, kako političku tako i ekonomsku slobodu odlučivanja u pretećoj senci Trećeg rajha. Tek su komplikovane međunarodne okolnosti koje su se nalazile van kontrole Jugoslovena dovele do snishodljivijeg stava vladajućih krugova u Beogradu prema zahtevima nacističke Nemačke.

Irena Kolaj Ristanović, Status vakufskih dobara u kneževini Srbiji (1878-1882): Prilog proučavanju osmanske baštine Ova monografija se bavi analizom šerijatsko-pravnih uslova na osnovu kojih su osnivane vakufske zadužbine, ulogom vakufa u urbanizaciji osmanskih gradova i radom Mešovite srpsko-turske komisije za državnih i vakufska dobra (1881-1882). U drugom delu publikacije priređena je i objavljena arhivska građa zaostala iz rada pomenute Komisije. Posebnu važnost u ovom pogledu čini spisak 1.002 vakufska dobra koja su popisana u južnim krajevima nakon oslobođenja od osmanske vlasti. Cena: 1.000 dinara