O nama

(Peking 18. vek)
(London 19. vek)
(Tokio 20. vek)
Početkom 18. veka dva najveća grada sa populacijom približnom od 700.000 stanovnika bili su Peking i Carigrad. U 20. veku dolazi era zapadnih metropola.  London je bio najveći grad sa više od 6.000.000 stanovnika, zatim Njujork sa 4.000.000, Paris sa više od 3.000.000 itd. Ovaj urbanistički bum nastavljen je sve do danas. Do 2011. godine u svetu je bilo više od 500 gradova čija populacija je prevazilazila 1.000.000 građana. Danas je Tokio najveći grad u svetu sa populacijom od 38.000.000 stanovnika, a prate ga Delhi (25 miliona) i Šangaj (23 miliona). Prema procenama ujedinjenih nacija do 2030. u svetu će postojati 41 mega grad.
Gradovi predstavljaju generator društvenih interakcija i promena, ali ujedno ne gube na svojoj samostalnosti i specifičnosti. Kako je ukazao Fernan Brodel „svaki grad  je i nastoji da bude zaseban svet“. Urbanističkim bumom rađa se potreba za uspostavljanjem novog modela istraživanja. Modela koji bi raspolagao metodologijom adekvatnom za sveobuhvatno sagledavanje prošlosti urbane sredine. Zadatak urbane istorije je da promatra istorijsku prirodu gradova i naselja kao i proces urbanizacije. Kako bi ostvarili ovaj cilj, istraživači veoma često moraju da posegnu za multidisciplinarnim pristupom. Društvena istorija, ekonomska istorija, socijalna istorija, istorija arhitekture samo su deo alatki koji su neophodni za izgradnju epizodne ili sveobuhvatne urbane prošlosti jednog grada.
Prvi značajan doprinos sagledavanju istorije gradova kod nas pružio je Vuk Stefanović Karadžić u 19. veku. Karadžić je kroz svoj rad klasifikovao, analizirao, opisivao i upoređivao gradove ovih prostora od srednjeg veka do njegovih dana. No, bez obzira na ovaj iskorak ozbiljnije uranjanje u urbanu prošlost i osvajanje ovog žanra odigralo se u drugoj polovini 20. veka. Od tog perioda do danas objavljeno je čitavo more naučnih radova koji osvetljavaju najrazličitije aspekte ove teme. Uprkos naporu naučnika, sadržaji njihovih radova su ostajali unutar nauka i naučnih disciplina koje su negovali, te su često izostajala istraživanja koja pružaju multidisciplinarnu perspektivu. Ovo nas je motivisalo da osnujemo društvo koje bi svojim radom podstaklo i motivisalo primenu  multidisciplinarnog i interdisciplinarnog načina istraživanju, a u oblasti urbane istorije, te promoviše i popularizuje naučna dostignuća istoričara, filologa, geografa, sociologa, antropologa, istoričara arhitekture i umetnosti i drugih naučnika koji proučavaju istoriju gradova, predgrađa i metropola. Nastojimo da podjednaku pažnju posvećujemo i edukaciji i razvijanju svesti  javnosti o važnosti proučavanja urbane istorije. Društvo teži i da prikuplja i obrađuje sadržaj arhivske građe i stručne literature, organizuje samostalno, ili u zajednici sa drugim organizacijama, stručne skupove, savetovanja, seminare i druge oblike edukacije na kojima se prezentuju naučni rezultati, objavljuje knjige i druge publikacije o pitanjima koje se odnose na metodologiju istraživanja gradova, predgrađa i metropola, nastoji da uspostavi saradnju sa drugim institucijama iz oblasti nauke i kulture…