Proslava “poslednjeg” Božića u miru 1941. godine


Suprotno opravdano zabrinutom Nikolaju Velimiroviću Beograđani su tokom poslednjeg Božića koji će u miru provesti tokom Drugog svetskog rata bili bezbrižni i uvereni da je rat daleko od njihovog „praga“. U institucije, firme, stanove i kuće unošen je badnjak. Pored badnjaka domove su krasile i jelke. Običaj: „koji smo primili uglavnom od Rusa, nabolje se oseća na dva, tri dana pred Božić kada su beogradske pijace formalno pretrpane jelkama.“ Trka je bila i nabaviti božićnu pečenicu, a koja vrsta mesa je bila omiljena na trpezama dovoljno svedoči podatak da je u ovo vreme od ruke beogradskih mesara stradalo oko 25.000 prasića. Trgovci su koristili priliku te su novine preplavili reklamama koje su sugerisale šta je idealan poklon za ovaj praznik. Kao udarni artikal, Robna kuća „Mitić“ izbacila je harmoniku. Ugledni građani ovog grada i razna udruženja nastojala su da budu humana i obraduju one najsiromašnije. Kao i svake godine sprovedena je akcija zimske pomoći usmerena na beogradsku sirotinju. I članovi vladarske kuće Karađorđević uzeli su učešće. Knjeginja Olga podelila je na Badnji dan najsiromašnijim učenicima i učenicama božićne darove.
Prvi dan Božića Beograđani su provodili u svojim domovima u porodičnoj atmosferi. Relaksirani i siti drugog dana napunili su beogradske kafane. Bilo je i onih koji su u sopstvenoj režiji organizovali privatne zabave. Članovi Udruženja prodavaca novina napunili su salu Radničke komore. Zasuti konfetama i serpentinama igrali su do zore uz Kokonješte, Tango, Čukaričko kolo, Kozačko kolo i druge igre. Bilo je i zabave i za one koji su voleli najbitniju sporednu stvar na svetu. Božićni susret između „crvenih“ i plavih“ na stadionu BSK-a pratilo je oko 4.000 gledalaca. Pobedu je BSK-u doneo Nikolić kojem je jedinom pošlo za rukom da matira izvrsnog golmana Jugoslavije, Lovrića.

