Imenovanje beogradskih sokaka u Kneževini Srbiji

Uređenje beogradske varoši prema zapadnom modelu koju je započeo knez Miloš Obrenović (1815-1839/1858-1860) podrazumevalo je, između ostalog, i da beogradske ulice dobiju nove nazive. Osmanski gradovi su nicali oko centralne muslimanske  bogomolje koja je često nosila ime vladajućeg sultana i bila preuređena “hrišćanska bogomolja koja je omogućila okupljanje vernika na mestu obožavanja izražavajući istovremeno trijumf islama”. Uz pomenutu džamiju formirala bi se privredna oblast grada: čaršija, a oko iste bi se protezale gradske stambene četvrti: mahale. Mahale su bile karakteristika otvorenog dela osmanskog naselja: varoši, ali su se nalazile i u utvrđenim gradovima. “Mahala je predstavljala najmanju, osnovnu i upravnu jedinicu koja je bila zatvorena u ekonomskom, finansijskom i administrativnom smislu”. Razlikovale su se vizuelno, ali i prema konfesionalnoj i etničkoj strukturi stanovnika.

Izvor: Istorijski arhiv Beograda, UGB, 1848, k. 87, 546.
Uređenje varoši u skladu sa percepcijom gradova na Zapadu podrazumevalo je drugačiju organizaciju strukture gradskih naselja i osnovnih elemenata u njima. Prvo „naimenovanje sokaka“ obuhvatilo je deset sokaka: „sokak od crkve do Viškovića dućana, od Viškovića dućana do Dorćola, sokak od Dorćola levo gradu vodeći, od Dorćola desno Vidin kapiji vodeći, od Dorćola upravo Dunavu vodeći, od ćoška zdanija Popečiteljstva vnutrenih dela gde su i škole na Varoš kapiji, od crkve levo ka Kalemegdanu do kuće Prote Vujića, od zdanija desno džamiji vodeći sokak, od ćoška Jelena velikog zdanija pa do Varoš kapije, od čaršije na levo pored devojačke škole […]“. Imenovanje pominje Glavnu čaršiju, Zerečku čaršiju, Bit pazar, Vidin kapijsku ulicu, Jaliju, ulicu Šarene mehane, Mitropolijsku ulicu, Jelensku i Varoš kapijsku ulicu. Istovremeno, Popečiteljstvo vnutrenih dela odlučilo je da umesto davanja naziva ulici Karađorđeva, da naziv Vojvodina ulica. Prvo imenovanje ulica ne pominje odveć poznate nazive mahala koje su u varoši postojale i koje su dobile naziv po nekom poznatom objektu iz kvarta. Drugo imenovanje ulica koje je trebalo da obuhvati imenovanje mahala, sokaka i numerisanje objekata u istim rađeno je u skladu sa izrađenom „skicom“. Ministar građevina podelio je varoš na četiri glavne mahale: Savsko-Dunavsku, Dunavsku, Savsku i Vračarsku. Nazive ulica takođe je trebalo da utvrdi ministar građevina „pridržavajući se istorični predanija, negubeći iz vida pristojnost u izboru i davanju odgovarajućih imena postojećim ulicama“. Tek 11. marta 1864. godine Uprava varoši dobila je konačne nazive ulica sa njihovom tačnom lokacijom. Spisak je sadržao naziv 173 varoške ulice. Piše: dr Irena Kolaj Ristanović IAB, UGB, 1864, F. XLII, 227.