Trstenički mostovi I

(Izvor: Zavičajnom odeljenju Narodne biblioteke Jefimija)
Gvozdeni most preko Zapadne Morave kod Trstenika predstavlja čvrstu sponu između Župe na jugu i Levča na severu i povezuje dva dela trsteničke opštine. Ovaj most je imao burnu istoriju dostojnu kakvog prekaljenog ratnika. Pre nego što je izgrađen prvi stalni gvozdeni most na Zapadnoj Moravi kod Trstenika 1899. godine, levu i desnu obalu Zapadne Morave spajali su čamci, skele i drveni mostovi lagane konstrukcije koje su odnosile ćudljive prolećne i kasnojesenje moravske vode. U prvom turskom defteru koji je sproveden za teritoriju Smederevskog sandžaka, 1476. godine, pored informacija o obradivoj zemlji i brojnosti ljudi i stoke, navodi se i da su Trsteničani „izrađivali lađe“. Ovom unosnom delatnošću, izradom i prodajom lađa, ali i skelarenjem, odnosno organizovanim javnim prevozom ljudi, stoke i robe sa leve strane reke na desnu i obratno, spajajući tako Župu i Levač, Trsteničani se bave i u kasnijim decenijama. To je posvedočeno u turskom katastarskom popisu iz 1516. godine u kome se navodi da su Trsteničani turskoj vlasti plaćali porez od javnog prevoza skelom. Skelarina, kao prilično nesiguran oblik javnog prevoza (jer je zavisila od vremenskih uslova) i preteča putne rečne infrastrukture, se pominje i u turskim popisima 1540. odnosno 1574. godine.
Skela je kao oblik prevoza korišćena i tri veka kasnije. Feliks Kanic, austrougraski putopisac, arheolog i etnograf, ilustrator i veliki poznavalac prilika u tadašnjoj jugoistočnoj Evropi je na samom kraju 19. veka prolazio trsteničkim krajem. On je, u svojoj knjizi „Srbija, zemlja i stanovništvo od rimskod doba do kraja 19. veka“ ostavio detaljan opis prevoza skelom: „ … po vremenu da se gore zamisliti ne može – sneg je padao od ranog jutra neprekidno, a hladan vetar duvao sa severoistoka – nastavio sam 20. oktobra putovanje ka Moravi. Rasposnski most koji je preko nje vodio u Trstenik napola su porušile sante leda na Božić 1887. pa su duge rasprave o tome po kom bi sistemu trebalo graditi novi most svele vezu dveju obala na jednu primitivnu skelu, nedovoljnu već i pri srednjem vodostaju da se preveze sav narod koji subotom nagrne u grad; a pri viskom vodostaju, kakav je upravo bio nastupio, prevoženi su samo pešaci. Stvorio se pravi metež, od kola punih ljudi i natovarenih najrazličitijim proizvodima; konjanici ogrnuti crvenim kabanicama sa kapuljačama i stoka razne vrste tiskali su se, bez zaklona od kiše koja nije prestajala, u gomile iz kojih su se čule žalbe i psovke zbog uzalud prevaljenog puta i pretrpljene štete. Posle bezuspešnih pokušaja da se prebacim na drugu obalu, odlučio sam da produžim levom obalom do pontonskog mosta kod Jasike …“ Piše: MA, Jelena Vukčević, kustos istoričar Narodni univerzitet Trstenik Izvor: „Istorijski izvori o prelazu preko Zapadne Morave u trsteničkoj sutjesci“, u: Trstenički mostovi, Dragiša Trošić, Trstenik 2018.